svjetlo tuznih ociju

Dobrodošli na moj blog Voli ono sto imas ..jer mozda nikada neces imati ono sto volis

30.11.2011.

**

Tvoja sam zelja, tvoja ljubav, tvoje svanuce, I zvijezda prva sto se na nebu javi nocu. Tvoja sam sreca svakog narednog dana,A ti moj san kojeg jedino i zauvijek hocu.

28.11.2011.

snovi..

Eto nesto mi se prohtjelo...hocu nocas da sanjam..onako kako to samo ja znam, kako to samo moja dusa zeli, ono za cim srce zudi... ah ta ljubav.....Zelim da mi bas ti u san dodjes, bar u san kad ne mozese da svratis  .....
Boze moze li se to?....moze li  se u snu sanjati ono sto tako jako  zelim ?....mogu li ja narediti, upravljati svojim snovima, znam ne mogu..isto kao sto ne mogu upravljati onim snovima koje budna sanjam....Zasto je sve ono sto zelimo tako cesto jednostavno, a jos cesce neizvodljivo nemoguce....zasto?
Kad malo bolje razmislim, pitam se- postoji li uopste ta razlika između snova koje sanjamo budni..i onih sa kojima se budimo....da li su isti ili suste suprotnosti, pa to vise nije ni vazno jer su i onako snovi.....a onda se zapitam da li su bas nevazni ?
Nas je zivot  i onako jedan san....ponekad u te snove zalutamo budni, ponekad pospani, sneni....ponekad ih nosimo u sebi, krijemo, dijelimo...ponekad pricamo o njima, pjevamo, pisemo...pa cesto izgubimo tu realnu granicu nasih snova i jave....

27.11.2011.

+

Kada odu svi ... ja cu  stajati tu pored, na obali zivota ,
onako zamisljena zaljubljena i cekat cu....
cekati da ponovo udjes u moje srce ..da ga podignes iz prasine ,
i poljubcima otjeras boli da ponovo kuca ,da jos jace voli
ja cu te cekati i vjecnost ako treba i jos dva zivota ....
samo da znam da ces doci ....a znam.. docices , vjerujem ..
vjerujem u svoje snove , u svoje zelje...
Nacices me  na tvrdjavi gdje smo se sreli...
na dokovima boli ja cu jos uvijek cekati , jer srce te iskreno voli......

25.11.2011.

.

..Nasla sam te.Onda kada sam najmanje to ocekivala..kada me svaka nada napustila,kada je svaka suza oprala trag.... sjecanja..nasla sam te na mjestu gdje se susrecu dvije duge,gdje je linija izmedju sna i jave..gdje sita opet postajem gladna ljubavi tvoje....
,,..znam da negdje kroz maglu sjecanja mislis o nama,zasto je sve tako bilo i sto biva...i zasto zore nisu pretvorene u one zagrljaje u kojima bi osjetili svu njeznost i gdje bi ljubav svila svoje gnijezdo...i znam,pustis uzdah kao i ja...i ljutis se na sve i na mene..znam.
Ima nesto sto rijec ne moze da zabiljezi i,sto pjesma ne moze da opjeva,mozda shvatis kada zatvoris oci i ugledas nas dvoje u toj zori,zagrljene...Ja to vidim,i ovaj osmijeh koji je sada bio pomjesan sa suzom je samo dokaz da cu jednog dana ti reci...Ja sam vjerovala....u sebe i nas...
..

24.11.2011.

mozda..

Mozda je ljubav samo bolest,ili slabost srca ,ili varka sto tjera naivca da ga prevare vlastite oci…Ali jedno znam - kad bi mi ostala dva daha do kraja zivota,jedan bih iskoristila da te poljubim,a drugi da ti kazem da te volim...Ma znas ti to i da ti ne kazem...: ****

23.11.2011.

*


Prije par dana pronadjem ovaj sipaticni text .. mozda se i vama dopadne :

  " Znam da znas kako se zovem i znam da znas da sam to ja ...
ali ne znam zasto me onda trazis u njima?
Da bi mi govorio  tackama, crtama i oblim zagradama?
Zavodio me linkovima i volio me lajkovima?
Ikona pred kojom sjedis nece uslisiti ni jedan tvoj klik.
Ne cuje te, ne vidi te i ne osjeca te.
Gde si, gubis se? Ej...Ne govori mi pravopisnim znacima
jer nisu kopija ona dva nabora na rubovima tvojih usana!
Ne gledaj me dvjema tackama jer nisu ni nalik tvojim ocima!
Ne kuckaj umornim prstima tumarajuci po tudjim zidovima!
Dodirni zidove moje sobe i sapnuce ti pravu istinu o meni.
Umrezi se u moj zagrljaj!
Komentarisi poljupcima moje poljupce!
Skidaj golim rukama ono sto neces podijeliti sa drugima!
Potvrdi svoj postanak i taguj se u mene! "

22.11.2011.

))))

Na prozorima svoje duse ostavljas mrvice…za pticu  njeznosti gladnu…na svojim dlanovima ostavljas kapljice rose…za jednu pticu njeznosti zednu…mogla bih na tvoj prozor sletjeti…mogla bih se na tvome dlanu ugnezditi….jutrima te pjesmom buditi….vecerima se na tvom ramenu ugnezditi….samo....jedno moras znati…ova ptica u kavezu ne moze zijveti…tamo ce njena pjesma u muk  pretvoriti…tamo ce njena krila od tuge za pjesmom se sklopiti …kako da ti onda na rame sleti…kako da te onda pjesmom probudi….ptica umire kad joj pjesma zamukne...sjeti se…I ptice vole kao i ljudi…...

20.11.2011.

Osjeti me ..

Zatvori oci i potrazi me dodirom...Osjeti me na svojim usnama,osjeti me kao dodir najlepseg sna...onog kratkog koji jutro gasi...Osjeti me na grudima,u mislima,na dlanovima koji su u mojoj kosi...osjeti me na skrivenom mjestu mastanja...bez tuge,bez svjetla...u tami mjeseca.Osjeti me i reci:"Jesam li ja san tvoje jave?"Zatvori oci i potrazi me dodirom...

19.11.2011.

*

Spakuj kofere proslosti ….negde na tavanu uspomena ih odlozi…kao sto ja moje odavno sklanjam…ne trazi spas u ispijenim casama bez dna…tamo ga nema…tamo ni mene neces naci…nikada…nemoj koracati ulicom gde su ugasene svetiljke nade..tamo ti se necu pridruziti…I u najvecoj tami ja srcem palim svetiljke… ne mogu da promenim tvoju proslost… ne mogu da iz moje duse izbrisem oziljke bola proslih vremena…mogu samo obecati da ih necu dirati….najskuplje stvari se dobijaju molbom…zato i ne molim…ovo je samo krik koji se iz duse otima...

18.11.2011.

***

Ja zaista nemam mnogo da ti ponudim...par toplih zagrljaja,cistu dusu i jedno maleno ali vjerno srce...imam i kofer pun ljubavi i dva jastuka,pomalo vec stara...ali se jos osjeca miris mojih snova...nemam ja mnogo na dlanu...par suza i jutarnju rosu kojom budim svoje lice...jedan osmeh i oci pune nade...

16.11.2011.

Dodji ..

Tisina izmedju nas…srce cuti….pokusava u rijeci prevesti neizreceno…ne umijem…opisati ..kojom melodijom te doziva…dodji….da samoci spakujemo kofere…I kupimo kartu u jednom smijeru…..Dodji…da uporedimo linije srca na dlanu…Negde se savrseno poklapaju…neka te ne brine …ako u dodiru osjetis neravnine…oziljcima proslosti stvorene..melem njeznosti sve lijeci…dodji…da skinemo paucinu …koju je ...u dugim nocima nesanice…sluga tuge…pauk straha od ljubavi u nasa krila upleo…
dodji…ova ptica sklopljenih krila…nije letjeti zaboravila…samo treba pronaci nebo…vrijedno pokusaja…ja ga nazirem u tvojim ocima…nemoj ih sklapati…

15.11.2011.

$

znas li …da jos uvek cekam ispred pristanista tvog srca…dozvolu da usidrim svoje nemire….mozda jednom upalis svjetionik nade koji si svojim vjetrovima sumnje ugasio….do tada ja se jos uvjek razbijem o hridine tvog ne…jos te volim…jos me bolis…

12.11.2011.

Putokaz..

Nauci da slijedis putokaze do moje duse…svuda po malo sam ih rasula….ne trazi ih na pogresnim mjestima ...
Ako ti pogled zastane na vratima hrama knjiga…vjeruj nije slucajno…cesto ih otvaram…I napunim ovu svoju glavicu naslovima…citatima…imenima velikih pisaca…mozda sanjam da postanem pjesnik kad odrastem.....pitaces se zar vec nisi odrasla?...e,pa… u dusi nisam…a ovako…to je vec neka druga prica…ovde je o putokazima do moje duse rijrec…mozes me pronaci na fudbalskim utakmicama...u luna parku na ringispilu…u pjesmama kojima ponekad komsiluk probudim..na trgovima gde se tuga prodaje a osmjeh poklanja…jeste da ih nesto malo ima…ali ja ne odustajem..vidis svuda me ima…samo me moras znati pronaci..

10.11.2011.

...

Moj dargi ..jos uvjek te pod kozom osjetim ..Uzalud trazim razlog da zaboravim ...
Ne ostavljaj trag kada krenes ..samo nestani ..ne ostavljaj trag  , da te mogu naci ...
pa da kazem ostani ...Jer dovoljan je samo jedan minut da zavolis ..a premalo je ...
cijeli zivot da zaboravis ..pravu ljubav prebolis ...

09.11.2011.

zzz

Zivot nikad ne daje ono sto obecava, vec uvijek manje ili vise od toga...I zato nemoj prestati da trazis i zelis vise od onoga sto ti sudbina u zivotu nudi...
Uzivaj u najlepsim danima i godinama, vjeruj u sebe jer imas razloga..cuvaj se i raduj malim stvarima, jer velike ce doci u pravo vreme.. 

07.11.2011.

Falis mi toliko da boli ..

Pratim svaki njegov pokret, prepoznajem ga na kilometre, osluskujem otkucaje njegovog sraca ,trudim se izmedju redova razumjeti njegovo pisanje.. zelim  njegov  iskreni topli pogled ili prekrasni osmijeh? Eh, da.. Koliko sam puta pustila suzu gledajuci u njegovu  sliku i zamisljala kako smo zajedno? Koliko mi se puta desilo da u svakom ljubavnom ili sretnom stihu pjesme, uvijek pronalazim njega? Koliko sam puta legala, zazmirila, udahnula, i sjetila se svakoga trenutka provedenog s njim? Nije li cudno da nakon njeznih dusom izgovorenih rijeci moje srce na trenutke zastane? Cudno je to sto njegov osmijeh i njegove oci su toliko prirasle mome srcu, da ne prodje ni jedan dan da nisam poslusala svaku pjesmu i nisam pregledala svaku sliku koju mi je on poslao. Najvise boli kad’ shvatim da netko drugi ljubi njegove prekrasne, prelijepe, usne, a ja ga i dalje volim, to boli, jako boli. Bez obzira sto shvatam da necu vise nikad biti tvoja, ja te i dalje volim. Jednostavno, zivim u nadi da ces  se jednoga dana javiti i reci “Falis mi”.

06.11.2011.

¨¸

Sjeti se da negdje postoji ona koja je zbog tebe cinila ludost ..ona koja te je razumjela i kada si govorio tisinom ...

06.11.2011.

Sretan bajram

Svim dargim prijateljima koji slave Kurban Bajram upucujem iskrene cestitke .

05.11.2011.

San ...

Najdrazi...Na jastuku satkanom od ceznje spavas mirnim snom.... Na usnama blag osmeh... Prijatan ti san zlato moje... Sanjaj nas .. Kad snovi pocnu da blijede, i zora nova kad upali dan, java ce obuzeti tvoje srce, nestace predivni san.... U tvojim ocima snenim, novo jutro se budi, neka svi znaju da oci te volim, neka zna svijet, nek' znaju ljudi.... A onda u dahu novog dana, osjeti miris tvome srcu drag..Pogledaj oko sebe, tu sam u javi prelazim tvoj prag.... Njezno te ljubim u oci snene, i zelim ti divan dan.... Najlepse je jutro kad si kraj mene, kad java polako postaje san ...

04.11.2011.

+

Postoje oni koji vrijede ..koji su vazni..Oni zbog kojih jos uvjek vjerujem ..pred kojima maska pada  , koji razumiju bez objasnjenja ...opravdanja . Postoje oni bez kojih ne bi mogla ..ne bi htjela ..ne bi bila ono sto jesam ...Ppostoje oni koji znaju i uvjek su znali da ih volim ...

02.11.2011.

Nedam se

Sama na stubama svoga porusenog  sna... tuzna ...usamljena , kao ptica  u krletci zarobljena ..
sjetna puna uspomena na neka divna bolja vremena , ipak cvrsta kao stijena ..ne dam se ...
Trazim dusi mojoj mira  i spokoja  , prebiram sjecanja , puna bolnih ..oziljaka  , od propalih snova  , obecanja  ...Nadam se ne dam suzi da mi krene ..zakopavam uspomene .Borim se ne dam se  vise .
I pak je zivot ..prvi dar ..ljubav drugi .....