svjetlo tuznih ociju

Nikad ne znas sto ti zivot nosi, sto znaci ljubav kao dio toga…
Kad volis zaboravis ko si, ljubav postane veca od zivota , od boli ..
Pamtis samo one sretne trenutke  ,Sanjas srecu i pozelis da nikada ne svane, da nikada ljubav  ne prestane.. A onda svane zora, saznas..
voljeni ti kaze da ste samo prijatelji.. Shvatis da odavno to osjeca..
da  voli puno toga, ali ne i tebe.. Vidis da njegove zelje su neke druge,
njegove usne ne govore ti volim te.. Novi dan ti je donio samo tugu,
a on mi je pozelio srecu u Novoj ..kao svim prijateljima ....
Tako tuzno , a tako istinito ...

Zeljela sam te ...zeljela sam nositi pecat tvoga imena, zeljela sam ljepotu tvoga beskraja ..tvoja mastanja prepuna pomjesanih boja.
Zeljela sam tebe u svojim snovima..zeljela sam , iako znam da nisam smjela .Dok tiho pada noc i roji si milion zvjezda , pitam se koja je tvoja ..a onda ponovno sapat ...nisi smjela , a toliko si zeljela.
Trazim zark  koji sam na momente ukrala , a znala sam da nikada ne moze biti moj ..Trazis da se sama borim ..cujem odjek tvojih misli ..idi ..U dubini duse znam samo jedno...oduvjek , a nikada tvoja .
Bilo je vrijedno zivjeti zbog toga ...zato idem dalje , sklanjam sapat sopstvenog bola i osjecam da se predajem ..
Prepustam se trenutku koji me nosi ..znala sam da nisam smjela , a  toliko sam zeljela....

U mojim mislima jos su ziva secanja o nama .Zatvori oci na tren , sjeti se i ti .Pamtis li ona obecanja , srecu , porukice od kojih ustrepti dusa , leptirice sto nemirno kruze ...izazivaju sjaj u ocima ,onu nadu u snovima,onu ceznju u mislima za nasim trenutcima.... Nanesu me tako secanja i ja pozelim da me na kraju puta cekaju tvoje sigurne ruke i tvoja iskrena topla dusa.....ceznem...

Igra sudbine, nista drugo...ta ista sudbina te donosi na moj put, i postavlja sve ove prepreke. Negdje u dubini duse sam se pomirila sa cinjenicom da mozda nikada necu osjetiti tvoje usne, ali ipak vjerujem u nas. Ta vjera mi daje snagu, tjera da postavljam nove ciljeve, da se penjem, da mastam, da sanjarim. Mozda se vec ujutru probudim ranjena od snova, ali i to je zivot. Idem dalje, ne odustajem....

I neznam sta je i kako se zove ovo medju nama ..ljubav , navika , zelja ...i nevazno je ...Znam samo da popunjavas sve praznine moje duse , cinis da sam posebna , jedinstvena , necija ...samo tvoja ..
Udaras ceznju svaki puta kada te nema , ozivis me svaki puta kada me nevidljivim nitima zagrlis ...kada pogledam tvoj lik ...Sav moj svijet se razlije u tvojim zjenicama  i kao da osjecam damare tvoga srca ispod kosulje kako tiho sapuce moje ime Mozda ...zelja..sigurno ljubav ...ona vjekovna , neponovljiva , tajna ...pomalo bolna , ali jedinstvena i nasa....

Svaki odnos izmedju dvije osobe
potpuno je jedinstven.
Zato ne mozes na isti nacin voljeti dvije osobe.
To je prosto nemoguce.
Svakog covjeka volis drugacije zbog toga sto jeste
i zbog jedinstvenog odgovora koji izaziva u tebi.
A sto se bolje poznajete, bogatije su boje tog odnosa....

Ne vidim te ,ali tvoju prisutnost osjetim...ne mogu te dotaknuti ,ali s tobom kao nevidljiva nit poletim ... nemam te ,ali tvoj miris me opija ...ne mogu te uhvatiti,ali iskreno...to ne bih ni zeljela ...Ti si vjetar u mojoj kosi...osjecam te cijelim bicem...jedino ti me cujes kad bez glasa zovem te ...

Ne dopusti vremenu da izbrise iz tvojih ociju moj lik….
negdje kroz nevidljive niti cut' ces zbog nase daljine moj bolan krik…ne dopusti vremenu …da tvoj pogled odluta nekim drugim daljinama i tisinama gdje ne bude mene.. da negdje daleko te necija ruka odvuce…Kroz zvona kapljica kise cuti ces kako moje srce stihove ljubavi tebi poklanja…nemoj zaboraviti moje smeđe oci…jer doci ce te posjetiti u san svake noci…i nemoj zaboraviti moj osmijeh...ja poslati cu ti ga da iz tuge te izvuce i prene..na vjetru poslati cu ti i poljupce... poljubiti mjesec na nebeskom svodu  tišine i zvijezde smijalice…da ti svaki dan snagu daje…jer dok ima tebe u meni zauvijek treperice  ljubav istkana od nasih  snova...

Dan u kojem pronadjemo i najsitniji detalj za srecu i osmijeh-nije izgubljen dan. . . I u sivim danima kao sto je ovaj ,desi se ipak nesto sto nam donese radost u srcu i siroki osmijeh na lice. . meni je omsjeh izazvala moja slatka tajna....ah te tajne one su tu da bi ih ljubomorno cuvali, poput djeteta koje njeznim rucicama cuva svoju lutku...Trebamo ih njegovati, ne stideci se razloga zbog kojeg su tu...Ne trebamo se stiditi zato sto ih imamo, jer upravo zbog njih ponekad postajemo bolji ljudi...trebamo ih cuvati duboko u sebi kako ne bi povijredili one do kojih nam je stalo...
Trebamo podici cvrste zidove tajnog svijeta, ciji temelj je nasa dusa, jer svako od nas je posebna planeta u kojoj zivi mnogo razlicitih lica koje zovemo - ja...